Nastavljajući rad na istraživačko-publicističkom projektu AUTONOMIJA PLESU 007 – 017 koji je u razdoblju travanj-prosinac 2018. godine provodila Udruga plesnih umjetnika Hrvatske sredstvima Zaklade Kultura nova u kategoriji „Podrške za organizacijsko i umjetničko pamćenje“, a koji je za cilj imao izdavanje digitalne publikacije koja sadrži istraživanje hrvatske plesne scene od 2007. do 2017., akteri suvremene plesne scene su popunjavanjem online upitnika pomogli prikupiti relevantne podatke koji su postali temelj za analizu ljudskih, produkcijskih i materijalnih resursa kojima raspolažu umjetnici i organizacije koji su gradili i tvorili hrvatsku plesnu scenu protekle dekade.

Upitnik je sadržavao 18 glavnih tematskih pitanja te niz potpitanja, a distribuiran je bio preko mailing liste Udruge plesnih umjetnika Hrvatske. Pojam PROGRAM korišten je u upitniku i uključivao je sve oblike, vrste i tipove projekata i događanja koji se vezuju uz djelovanje plesnih umjetnika, poput performansa, akcija, predstava, predavanja, radionica, prezentacija, okruglih stolova, projekcija plesnih i s njima povezanih video radova, izložbi plesnih i s njima povezanih fotografskih izložbi, pisanih radova o plesu, članaka, eseja, časopisa, publikacija i slično. Održavanje plesnih tečajeva te obrazovni rad plesnih pedagoga u formalnim obrazovnim institucijama jedini su oblici djelovanja plesnih umjetnika koji nisu bili obuhvaćeni ovim upitnikom, jer njihova provedba nije povezana s javnim sredstvima koja čine nužan financijski temelj provođenja profesionalne plesne djelatnosti – plesne produkcije i distribucije.

Primarni cilj objave rezultata ovog istraživanja leži u nastojanjima da plesna zajednica, po uzoru na onu iz 2008., objavi novu publikaciju koja će buduće generacije spriječiti od zaborava postignuća prethodnih i pomoći u razumijevanju i spoznavanju snaga koje, unatoč nepovoljnom vanjskom okruženju, sustavno gradi.

BROJČANA ANALIZA
Upitnik su popunila 34 subjekta plesne zajednice. Organizacijska struktura subjekata pokazuje najviše umjetničkih organizacija (52%), zatim samostalnih plesnih umjetnika članova Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (16,7%), udruga građana (16,7%) te umjetnika, članova umjetničkih plesnih strukovnih udruga (13,9%).
Razdoblje početka djelovanja plesnih subjekata obuhvaćenih ovom analizom je od 1962. (Studio za suvremeni ples) do 2016. (početak djelovanja najmlađe generacije profesionalnih plesnih umjetnika). Dinamika nastanka/početka djelovanja gotovo ravnomjerno raste, prateći krivulju od 2-3 nova subjekta u dvogodišnjem razdoblju, s najvećim skokom u razdoblju 2004-2005. te 2012.-2013. u kojima je počelo djelovati po 5, odnosno 4 subjekta.
Teritorijalno, od ukupnog broja subjekata obuhvaćenih istraživanjem, 27 ih djeluje na području Grada Zagreba, a ukupno 7 na područjima gradova Rijeke, Zadra i Požege.

Prosječan broj plesnih umjetnika koje po svom programu angažiraju subjekti obuhvaćeni analizom je 14, prosječan broj umjetnika iz drugih područja je 7, a prosječan broj osoba izvan umjetničkog područja je 9, čineći time relativan zbroj od 30 osoba angažiranih po pojedinom programu subjekta. Od navedenih osoba, šest organizacija je u protekloj dekadi zapošljavalo ukupno 13 osoba, međutim, ovaj broj opada od 2016. godine na svega 7 osoba.

PROSTOR
Tek nešto više od trećine subjekata obuhvaćenih ovim istraživanjem ima djelomično ili u cijelosti riješeno pitanje prostora za rad. Uredski prostor koristi 13,9% subjekata, prostor za probe 72,2%, prostor za izvedbe 66,7%, dok čak 27,8% ne koristi ništa od navedenog.
Uvjeti korištenja navedenih prostora su sljedeći: uredski prostor unajmljuje 2,32% subjekata, dvoranu unajmljuje 20,93% od čega 13,95% unajmljuje od druge javne ustanove, 30,23% prostor koristi bez naknade u suradnji s drugom javnom ustanovom, 25,58% bez naknade u suradnji s drugom plesnom organizacijom, a tek 6,98% prostor koristi bez naknade u suradnji s drugom javnom ustanovom u okviru Programa tehničke podrške nezavisnoj plesnoj sceni koji se financira iz Gradskog ureda za kulturu.

BUDŽETI
Analizirajuću budžete kojima anketirani subjekti realiziraju svoje programe, zamjetno je razvijeno diverzificiranje izvora financiranja. Plesni subjekti većinu sredstava (81,79%) ostvaruju na različitim javnim natječajima: gradova, Ministarstva kulture, EU natječajima, natječajima nacionalnih zaklada te turističkih zajednica.
Imajući u vidu da najveći broj subjekata djeluje u Gradu Zagrebu, isti se nameće kao najveći izvor sredstava s 41, 58%. Slijede Ministarstvo kulture s 25,12%, drugi gradovi i županije u RH s 5,98%, sredstva iz europskih fondova s 4,66%, sredstva Zaklade Kultura nova s 3,77%, sredstva turističkih zajednica s 0,69%.
Prikupljanje sredstava iz drugih izvora financiranja izgleda ovako: sredstva domaćih koproducenata 3,23%, sredstva stranih koproducenata 3,05%, a sredstva iz ostalih izvora (fondacije, strani centri, sponzori i donatori) 1,41%.
Subjekti u realizaciju svojih programa ulažu 3,32% vlastitih sredstava, a 7,20% produkcijskih sredstava ostvaruju vlastitim prihodima od prodaje.

Promatrajući desetogodišnje razdoblje, razdoblje od 2007. koje je obrađeno u BROŠURI iz 2008. godine na inicijativu „Radne skupine za hitnu razradu strategije razvoja, financiranja, predstavljanja i distribucije suvremene plesne umjetnosti u Gradu Zagrebu“ (UPUH) do 2017., obrađeno ovim upitnikom, mogu se izvesti sljedeći zaključci. Suvremena plesna zajednica nastavila je rasti i razvijati se, gotovo ravnomjernim godišnjim porastom, s naglim rastom tijekom 2012. i 2013. godine. Upitnik je 2008. ispunilo 18 organizacija, tada ključnih za većinu relevantne produkcije. Ovogodišnji upitnik ispunilo je 88,89% više subjekata, odnosno 34 subjekta koji, međutim, čine tek oko dvije trećine relevantnih subjekata suvremene plesne produkcije protekle dekade. Najveći porast broja subjekata, kao i u proteklom desetljeću, događa se u Gradu Zagrebu. Međutim, u ovom se desetljeću razvijaju i/ili osnažuju subjekti i u Splitu, Rijeci, Zadru, Karlovcu, Varaždinu, Požegi.

SAMO-STABILIZACIJSKI TRENDOVI
Kao i desetljeće prije, tako i danas, unatoč institucionalizaciji Zagrebačkog plesnog centra, dominantni organizacijski oblik djelovanja plesnih subjekata je kroz umjetničke organizacije, udruge građana te pojedinačno djelovanje umjetnika, čime se s jedne strane može pokazati nastavak istog strateškog smjera tijela nadležnih za razvoj kulture za plesnu zajednicu jer je u gotovo svim drugim kulturnim djelatnostima umjetnički život organiziran oko ustanova, a s druge strane, veliki porast broja subjekata, osobito umjetničkih organizacija dokaz je da su plesni umjetnici ponovno iznašli samoodrživi način makar kratkoročne stabilizacije svoga djelovanja. Ovoj stabilizaciji doprinosi u prvom redu uspješno povezivanje s ustanovama u sektoru kulture (najviše centrima za kulturu), a s druge strane aktivna diverzifikacija sredstava financiranja djelatnosti.
Dok su se u prethodnoj dekadi plesni subjekti najviše oslanjali na javna sredstva lokalne zajednice i Ministarstva kulture, ova analiza pokazuje uspješnost u povlačenju sredstava iz Europske unije, nacionalnih zaklada, turističkih zajednica, domaćih i stranih koproducenata te ostalih izvora financiranja. U trendu je i porast povećanja prihoda ostvarenih prodajom predstava, međutim, do etabliranja stabilnog i prepoznatljivog mjesta za sustavnu postprodukciju i reprizne izvedbe plesne scene, mjesta koje može preuzeti ulogu stvaranja masovne publike za plesne predstave, teško je očekivati bolje rezultate zajednice na ovoj prihodovnoj strani.

INSTITUCIONALIZACIJSKI TRENDOVI
Još 2007., Škola za ritmiku i ples Ane Maletić, bila je, iako obrazovna, jedina ustanova u polju plesa. U proteklim se godinama situacija značajno mijenja. Otvaraju se druge škole suvremenog plesa u Zagrebu i diljem zemlje, plesno obrazovanje dobiva sveučilišnu razinu pokretanjem Odsjeka plesa na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, Zagrebački plesni centar postaje dijelom Zagrebačkog kazališta mladih. U ovom je trenutku prerano promatrati učinke osnivanja novih ustanova u plesu na razvoj plesne zajednice u cijelosti, jer se one nalaze u području obrazovanja i prezentacije plesne produkcije, a ne produkcije same. Bit će to zasigurno jedno od značajnijih polazišta za nove analize koje će godinama slijediti.
Osim razvoja ustanova, razvija se cijela paleta novih programa koje i dalje proizvodi nezavisna plesna scena, izvan, ali u bliskoj suradnji s ustanovama u kulturi. Nastaju tako novi festivali koji se programiraju prema specifičnim estetikama ili plesnim praksama, a ne samo radi prezentacije suvremenog plesa kao takvog. Uspostavlja se Plesna mreža Hrvatske s ciljem razvoja distribucijskog modela plesnih produkcija diljem Hrvatske.

ZAKLJUČCI ANALIZE
Uspoređujući analize upitnika iz 2008. godine i ovoga iz 2018. godine, i dalje se može zaključiti da:
jezgru plesne scene i dalje čine pojedinci, plesni umjetnici koji se i dalje svakodnevno bave i umjetničkim i produkcijskim i organizacijskim poslovima, pri čemu se opseg administracijskih poslova vrtoglavo povećava sukladno sve većim zahtjevima apsolutnog izvršavanja planiranog koje je u raskolu s nužnošću za kreativnom slobodom u umjetnosti i reagiranjem na situaciju u provedbi u kulturi, osobito imajući u vidu globalne trendove za razvojem publike i participativnim praksama.

1) Prema podacima pristiglim kao odgovor na ovaj upitnik, samo u sustavu subjekata koji su na njega odgovorili, samo u 2017. godini, ovu jezgru čine 472 plesna umjetnika, 267 umjetnika iz drugih područja te 297 ostalih angažiranih osoba neumjetničkog profila, od čega je zaposlenih osoba u ovoj, potpuno izvaninstitucionalnoj jezgri, bilo 7. U odnosu na 2007. godinu, samo u kategoriji broja umjetnika, dobiveni podatak predstavlja povećanje broja za 271,65%. Međutim, usporedbom podataka iz Registra umjetničkih organizacija pri Ministarstvu kulture koje navodi 59 umjetničkih organizacija u području plesa s podatkom da je ovaj upitnik popunilo njih (samo) 19, implicira se i daleko veći postotak od navedenoga.

2) Iako broj zaposlenih osoba u plesnim organizacijama ne prati niti ekstremno povećanje broja plesnih umjetnika niti veliko povećanje plesne produkcije koje povećanje broja umjetnika nužno povlači, zaposlene osobe se pojavljuju kao kategorija, ponovno, primarno dodatnim angažmanom plesnih umjetnika u stvaranju financijskih uvjeta za zapošljavanje, a sekundarno otvaranjem mogućnosti dobivanja potpora i za organizacijski razvoj i stabilizaciju djelovanja, a ne isključivo umjetničku produkciju.

3) Unatoč porastu broja umjetnika, unatoč povećanju produkcije koju nije pratio porast budžeta namijenjenog plesnoj umjetnosti, unatoč dodatnim naporima plesnih umjetnika u (ponovnom) iznalaženju drugih izvora i modela financiranja umjetničke proizvodnje, iznosi financijskih programskih sredstava su prosječno značajno manji po produkciji nego u proteklom desetljeću te ne iznose prosječno više od 30.000,00 kn po subjektu, po produkciji i po izvoru financiranja. Znajući da komplementarni izvori financiranja (npr. nacionalnih zaklada) ne mogu financirati samu umjetničku proizvodnju, uspjeh plesnih subjekata u opstanku u lokalnom, nacionalnom i europskom umjetničkom okruženju na samoj je granici u kojoj on, a ne potencijal umjetnika, negativno utječe na kvalitetu proizvodnje.

4) Po pitanju prostora za rad plesnih umjetnika, više od trećine anketiranih ima riješeno pitanje prostora za probe i izvedbe, većinom bez naknade u suradnji s javnim ustanovama te kroz programe tehničke podrške nezavisnoj plesnoj sceni koje pojedine ustanove u kulturi provode uz sufinanciranje Gradskog ureda za kulturu, ovi su odnosi i dalje nestabilni i nesigurni, kakvi su bili i u dekadi koja je prethodila, a karakter odnosa i dalje podstanarski, u pravilu bez sporazuma o suradnji koji bar srednjeročno omogućava sigurnost u razvoju i razmjeni praksi.

5) Prema podacima anketiranih subjekata, samo u 2017. godini realizirano je: 115 plesnih programa u Zagrebu (predstava, radionica, umjetničkih istraživanja, performansa, simpozija, koreografskih salona, konferencija, okruglih stolova, predavanja, tematskih razgovora, izložbi posvećenih plesu, filmova, programa gostovanja, festivala, EU projekata i časopisa), 52 plesne predstave reprizirane su 162 puta; organizirano je 145 programa u Republici Hrvatskoj, izvan Grada Zagreba, realizirana su 32 programa izvan Republike Hrvatske. U razdoblju praćenja, organizirano je 461 strano gostovanje u Republici Hrvatskoj, a provedena su 23 međunarodna suradnička projekta.

Unatoč iskazanim postotcima rasta plesne zajednice, kako u kadrovskom i produkcijskom, tako i organizacijskom dijelu, navedene brojke i postotke može se promatrati isključivo kao trendove, a ne pokazatelje stvarnog stanja na plesnoj sceni. Za razliku od BROŠURE koja je sadržavala istovrsnu analizu istih parametara kapaciteta plesne scene, kada su se razlozi za nepovoljne uvjete djelovanja nalazili više u vanjskim uzrocima, a manje u unutarnjima, pri prikupljanju podataka za ovu analizu, primarni razlozi nemogućnosti dobivanja stvarnih pokazatelja snage i brojnosti plesne zajednice, a onda i uvjeta njihova djelovanja, nalazimo u nedovoljnom odazivu plesnih subjekata na sudjelovanje. Time, na žalost, možemo pobiti tezu koju je publikacija iz 2018. godine iznijela kako će premali financijski iznosi koji se dodjeljuju plesnim subjektima prouzročiti odljev plesno umjetničkog društvenog kapitala.
Deset godina nakon, nije se dogodio odljev, dogodio se višestruki priljev na svim razinama, osim financijskima, međutim, proces izrade sadašnje analize ostavlja otvorenim ključno problemsko pitanje sadašnje plesne scene – postoji li i dalje želja za zajednicom ili možemo li i trebamo li nastaviti kao niz individua?

Upitnik na temelju kojega su prikazani podaci u ovoj analizi ispunili su: Multimedijalna koliba, Plesni art laboratorij, BADco., Plesni kolektiv d_lc, Najbolja, UO Koreokroj, Ivana Kalc, Studio za suvremeni ples, Sintija Kučić, Irma Unušić, Aleksandra Janeva Imfeld, Ansambl slobodnog plesa Liberdance, UO Fronesis, Masa Dance Company, UO plesna radionica Ilijane Lončar, koautorska inicijativa OOUR, Trafik, Hrvatski institut za pokret i ples, Žak Branko Valenta, Zadarski plesni ansambl, MARMOT, Ana Kreitmeyer, k.o. kombinirane operacije, Gordana Svetopertić, Kik Melone, Centar ANZIP, TRAS studio, Četveroruka, Sonja Pregrad, 21:21, Petra Valentić, Profesionalni plesni ansambl Kelkope, Mirjana Preis i Zagrebački plesni ansambl.